oca bosanskog slikarstva.
Stjepan Dragojlović najvjerojatnije je rođen u Borovici ili u Kraljevoj Sutjesci. U zbirci franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci nalaze se dvije slike s likom i potpisom Stjepana Dragojlovića, to su slike Raspeće Kristovo (ulje na platnu, Venecija, 1597. godina) i Bezgrešno začeće (ulje na platnu, Venecija, 1621. godina).
Podsjećamo, kako je prošle godine u sklopu 10. jubilarne međunarodne likovne kolonije Borovica – Art colony Borovica 2024. organiziran art simpozij na temu „Obojena prošlost – Stjepan Dragojlović otac bosanskog slikarstva“.
Voditeljica svečanosti Tereza Šimić je u pozdravnom obraćanju istaknula:“ Večeras se nalazimo na jednom posebnom mjestu, u jednom posebnom trenutku. Okupila nas je umjetnost, sjećanje, ali i ponos. Večeras otkrivamo bistu slikara Stjepana Dragojlovića, velikog umjetnika čije ime možda nije poznato svima - ali čiji život i rad zaslužuju da se izgovaraju naglas, s poštovanjem i zahvalnošću. Možda mnogi od nas nisu znali da je tako značajna umjetnička ličnost imala korijene baš ovdje - u našoj Borovici. Zato večeras ne otkrivamo samo bistu - već i istinu o vlastitoj povijesti. O ljudima koji su tiho gradili identitet našeg kraja.“
Naglasila je kako se Stjepan Dragojlović, slikar iz davnih vremena, umjetnik duboke duhovnosti i tihe veličine - večeras vraća među nas. „Njegovo lice, njegov duh i njegovo djelo dobit će trajno mjesto, ovdje u Borovici. Pred ovom crkvom, gdje se oduvijek dotiču sveto i stvaralačko, podižemo bistu ne samo jednom čovjeku - već i vrijednostima koje je nosio i koje i danas nadahnjuju. Večeras otkrivamo poveznicu s prošlošću, s umjetnikom čiji su korijeni ovdje, a čiji rad govori jezikom vječnosti.“
Čast da otkriju bistu imali su Dubravko Tokmačić, akademski slikar iz Vareša i Antonio Šimić, sin pokojnog Stjepana Šimića Pepija voditelja i utemeljitelja Art clony Borovica.
Priča o ovoj bisti ne bi bila potpuna bez čovjeka koji ju je oblikovao - kipara Zorana Pozniča iz Slovenije. Ideja o podizanju biste rodila se prošle godine, tijekom jubilarne desete likovne kolonije u Borovici. Bila je to želja pokojnog Stjepana Šimića Pepija, čovjeka koji je godinama okupljao umjetnike i u čijem je srcu ova ideja tinjala dugo. Pepi je znao tko može tu bistu izraditi, njegov prijatelj i umjetnik, Zoran Poznič. Zoran i njegova supruga Vesna prošle su godine sudjelovali na Art colony Borovica, a za ovu svečanost su poslali pismo kao osobni trag i poruku prijateljstva koje je pročitano u cijelosti.
Za ovu prigodu organizatori svečanosti iz Udruge Naš dom – Borovica pripremili su i replike povijesnih slika Stjepana Dragojlovića, koji nije ostavio trag samo na platnu - nego i u duhovnosti. Za borovičku crkvu naslikao je dvije slike - "Bezgrešno Začeće" i "Raspeće Kristovo". Danas se originali tih slika čuvaju u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Zahvaljujući fotografijama i pažljivoj obradi, izrađene su reprodukcije ovih slika - koje ćemo vratiti na mjesto gdje su i bile zamišljene, a njih su na svečanosti otkrili Grga Vukančić i Jozo Matošević, kao čin poštovanja prema umjetniku i daru koji je ostavio Borovici.
Nakon toga uslijedilo je zajedničko opijelo i molitva za trojicu slikara čije su ruke stvarale ljepotu, čija su imena utkana u borovičku umjetnost i sjećanje, a to su: Stjepan Dragojlović, Stjepan Šimić- Pepi, slikar i osnivač likovne kolonije i Franjo Primorac, slikar koji je Borovicu uvijek nosio u svom radu i srcu.
U posebnom trenutku tišine i duhovne prisutnosti, prisutni Borovičani i prijatelji Borovice su se molitvom prisjetiti i svih onih koji su ostavili neizbrisiv trag u životu borovičke zajednice, među kojima su svakako svi preminuli borovički župnici koji su čuvali vjeru u Borovici, napose pokojni don Perica Majić, i pokojni fra Stjepan Duvnjak koji je i bio začetnik ideje za likovnu koloniju u Borovici. Opijelo je predvodio borovički župnik don Anto Stjepanović.
Stručni osvrt o Stjepanu Dragojloviću imali su književnik Željko Ivanković koji je za ovu prigodu pripremio i brošuru o Stjepanu Dragojloviću i Mladenko Marijanović, urednik brošure. Oni su govorili o životu, stvaralaštvu i duhovnosti Stjepana Dragojlovića.
Večerašnji događaj ne bi bio moguć bez mnogo ljudi koji mjesecima, godinama, a neki desetljećima, tiho i uporno grade kulturni identitet Borovice. Upravo su Udruga Naš dom Borovica i Udruga Likovna kolonija Borovica nositelji ove svečanosti - i mnogo drugih događaja koji čuvaju duh zajedništva, umjetnosti i baštine. U ime organizatora emotivnim govorom obratio se Nikola Šimić, koji je ovom prigodom uručio i zahvalnice svima onima koji su svojim radom, znanjem, srcem ili podrškom gradili i čuvali identitet i dostojanstvo Borovice. Umjetničke slike i prigodni darovi uručeni su Željku Ivankoviću, Mladenku Marijanoviću i fra Tomislavu Brkoviću. Zahvalnice za životno djelo uručene su Antoniju Šimiću, sinu pok. Stjepana Šimića Pepija, te Grgi Vukančiću i Jozi Matoševiću.
Bio je ovo jedan svečani čin odavanja počasti umjetniku čiji su korijeni ovdje,u vareško sutješkom kraju - u Borovici. I prigoda za podsjećanje koliko bogatu i vrijednu povijest imamo. I koliko je važno da to čuvamo, njegujemo i s ponosom prenosimo dalje. Neka nam ovakve večeri budu podsjetnik tko smo - i odakle dolazimo.
